2013-06-11 12:16:20

PričoSvijet

 

Radionica „Pričosvijet“ namijenjena je učenicima prvog razreda.

Kroz ovu školsku godinu, svaki drugi tjedan, grupa se sastajala u knjižnici.

U njoj su aktivno sudjelovali učenici 1.a  - Petar, Gabrijela, Ivan, Lucija, Ivana, Josip, Marko, Kristijan, Dominik, Frano, Tea, Dora, Karla, Iva, Timea...

Kao i  učenici 1.b razreda – Luka, Barbara, Dora, Martina, Barbara D., Mija, Ema, Tereza, Štefica, Klara...

 

 

ZAJEDNIČKE MALE PRIČE

Ove priče su nastale kao zagrijavanje pred stvaranje „prave“ priče, ili u nedostatku vremena, ili jer nam se igralo, ili tek tako...

Način na koji su nastajale kratke priče temelji se na metodi slaganja i nastavljanja rečenica bez gledanja u prethodne rečenice, osim samo zadnje napisane na koju se sljedeća trebala nadovezati. Cilj je stvoriti zajedničku priču.

Stvorili smo ih nekoliko....

BILA JEDNOM JEDNA RIBICA. ZVALA SE RADA. BILA JE VELIKA KAO KLADA.

BILA JE GLUPA. JAKO GLUPA. I SMOTANA, TAKOĐER. POPUT SAVIJAČE OD ORAHA.

MALA MARICA JE JAKO VOLJELA SAVIJAČE OD ORAHA.

NO OD NJIH JE IMALA TVRDU STOLICU. 

STUDIJE SU POKAZALE DA NE POSTOJE TVRDE STOLICE, I DA JE SVE TO SAMO PROPAGANDA. STUDIJE ZNAJU BITI POGREŠNE, I ZATO IH NE TREBA SHVAĆATI OZBILJNO.

ALI NEKE TREBA.

BITI ILI NE BITI? PITANJE JE SAD. HOMER PIT´O.

BITI ILI NE BITI? PITANJE JE SAD. TO JE TEŠKO PITANJE! 

ALI POSTOJI ODGOVOR. ODGOVOR JE: DA!

 TO JE JAKO DOBAR ODGOVOR.

ILI NE.

 

STAJALA JE PORED PROZORA I GLEDALA NA ULICU.

DOLE U ULICI STAJAO JE JEDAN DJEČAK PO IMENU BORISLAV. BORISLAV JE VOLIO NOGOMET, I PROVODIO JE DANE NA IGRALIŠTU.

IGRALIŠTE JE BILO TENISKO.

NA TENISKOM IGRALIŠTU IGRALA SU SE DVOJICA BRAĆE. JEDAN OD NJIH PO IMENU ZVONKO, SLOMIO JE RUKU I ZAVRŠIO U BOLNICI.

TAMO SU GA DOKTORI HTJELI POJESTI.

ALI IM NIJE BIO UKUSAN.

IMAO JE POMALO ČUDAN, GORAK OKUS.

JEDVA SU GA PROGUTALI. ZAPEO IM JE U GRLU.

NO NAKON NEKOG VREMENA USPJELI SU GA IZVADITI VAN TEŠKOM MUKOM.

NA SVU SREĆU BILO JE BEZBOLNO I ZBOG TOGA SE RAZVESELIO.

NAKON TOGA OTIŠAO JE S MARIJOM NA SLADOLED.

I UOPĆE MU SE NIJE SVIDIO.

I OTIŠAO JE KUĆI.

 

VOLJELA JE SKIJATI NA VODI.

KOJA  JE BILA SLANA.

IZGLEDALA JE POMALO SUMNJIČAVO.

VIŠE NIKOME NIJE MOGLA VJEROVATI.

PALA JE U DEPRESIJU.

TOLIKO DUBOKU DA SE NIJE MOGLA OTRGNUTI TOME.

I TO SVE ZBOG PREDUBOKOG BUNARA U KOJEM NIJE BILO ZRAKA.

BUNAR SE NALAZIO DALEKO IZVAN SELA.

BIO JE DUBOK I SMRDLJIV.

 

ŽIRAFE IMAJU DUGAČAK VRAT.  ANTILOPE NEMAJU.

VELIKA JE DISKRIMINACIJA IZMEĐU ŽIRAFA I ANTILOPA. ANTILOPE SU ČEŠĆI PLIJEN LAVOVA I TIGROVA NEGO ŽIRAFE.

PREVISOKE SU ZA NJIH.

ZATO SU MORALE NAPRAVITI RUPU KAKO BI UŠLE U NJIH.

USPJELE SU NAPRAVITI RUPU SVOJE VELIČINE.

IZGLEDALA JE SAVRŠENO.

 

BIO JEDNOM JEDAN DJED RATKO. NJEGOVA POSEBNOST BILA JE  U TOME ŠTO JE VOLIO JESTI SLATKO.

ODLUČIO JE OTVORITI TVORNICU SLATKIŠA.

TVORNICA SLATKIŠA ZVALA SE DORA. I SLATKIŠI IZ DORE BILI SU SLATKI KAO DORA.

JAO, NOĆNA MORA.

******************************************************************************************************************************************

Priča „Putovanje u istinu“ nastala je na metodi pripovijedanja  priča koristeći karte, odnosno na knjizi „Pričosvijet“ Johna i Caitlin Matthews, koja predstavlja zanimljivu metodu po kojoj je svatko može stvoriti i pripovijedati priču.

Pitanje je samo na koji se način i u kojem smjeru pokreće i oslobađa mašta.

Priču su napisali navedeni učenici 1.a razreda,a nalazi se ispod u prilogu. 

Uživajte!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Srednja škola Petrinja