2022-06-17 10:32:06 INTERVJU SA ŠKOLSKOM KNJIŽNIČARKOM KRISTINOM ANDLAR PEŠUT ‍📚📖👩‍🏫 Koji su neostvareni snovi naše knjižničarke? Je li joj draže zvanje knjižničarke ili profesorice? Koje bi promjene rado uvela kako bi navela mlade da više čitaju? Odgovore na ova, ali i mnoga druga pitanja saznao je Lukša Petrović, učenik 2. a razreda.   1. Što je Vaša profesija i jeste li zadovoljni njome? Ja sam profesorica sociologije i filozofije te diplomirana knjižničarka… Jako sam zadovoljna svojom profesijom. Toliko sam zadovoljna da ju ne bih mijenjala te kad bih opet upisivala faks, upisala bih to isto, samo što bih upisala i neki jezik, a to bi bio ili španjolski ili talijanski.   2. Koji ste fakultet završili? Fakultet hrvatskih studija i Filozofski fakultet u Zagrebu.   3. Koliko dugo radite u našoj školi i jeste li knjižničarka od samog početka rada u našoj školi? U školi radim već 16 godina, s tim da sam počela raditi odmah friško nakon što sam diplomirala i to kao profesorica sociologije, etike, logike, filozofije… To sam radila još u Srednjoj školi Glina. U nastavi sam radila dvije godine te sam upisala bibliotekarstvo i nakon toga u potpunosti prelazim na mjesto školske knjižničarke samo u našoj školi.   4. Sviđa li Vam se više rad u knjižnici ili nastavi, s obzirom na to da ste jedno vrijeme predavali sociologiju i etiku u našoj školi? Jako bih voljela biti u nastavi i na mjestu knjižničarke. Najidealnije bi bilo kad bi bila profesorica sociologije i knjižničarka istovremeno.   5. Je li posao knjižničarke jako težak? Svaki posao je težak ako ga ne voliš i ne radiš kako treba. Meni moj nedostaje. Nedostaje mi moja škola i knjižnica.   6. Jeste li zadovoljni koliko često učenici posjećuju knjižnicu i posuđuju knjige? Uh… To je ono pitanje na koje bi odgovor mogao trajati maratonski; s obzirom na uvjete u kojima se svi nalazimo. Knjižnica je tu također u prilično „napaćenom“ položaju. Meni je žao što se vi ne sjećate kako je to sve izgledalo prije, odnosno kako je izgledala naša škola pa samim time i knjižnica. Pomalo je glupo sad se vraćati u tu prošlost i pričati o tome jer toga sada više nema, ali time zapravo želim reći kako je knjižnica naše škole bila oaza, ono kad ti kažu ˝Knjižnica je srce škole˝, to je onako patetična izjava, a u principu ona to ustvari i je bila. Knjižnica je nekako bila najmanje mjesto posuđivanja knjiga; ona jednostavno nije bila samo to, ona je više bila mjesto susreta, mjesto zabave, mjesto kreativnosti. Knjižnica je uvijek bila vaša oaza gdje prestaju vaše obaveze, gdje prestaje ocjenjivanje, kompeticija, natjecanje, gdje si ti ono, svoj, a ja sam tu u ulozi knjižničarke koja vama pomaže da oslobodite to iz sebe.   7. Posuđuju li učenici knjige koje se ne nalaze na lektirnom popisu? Uvijek su posuđivali… Sad im, nažalost, knjižnica to ne može ponuditi jer imamo samo prioritete na tih par polica koje privremeno koristimo. Sam znaš kako je vama danas teško čitati, nema te navike čitanja, možda ste čitali kao klinci, dok ste išli u vrtić ili vam je netko čitao. S vremenom se ukida ta navika čitanja. Pogotovo kad se ne možete poistovjetiti s knjigom, a to se događa s lektirinim naslovima. Bilo bi idealno (nije to moja moja ideja, to je ideja pametnijih, progresivnijih država) da se od 1. razreda uvede čitanje u sebi, u tišini, svaki dan u trajanju jednog školskog sata i to dvaput mjesečno.   8. Koja je Vaša omiljena knjiga? To su uvijek najteža pitanja, što mi je omiljeno ili najbolje. To je jako teško jer se taj moj „top“ mijenja, ne samo s godinama, nego čak i na mjesečnoj bazi… Ma tjednoj... Trenutno neke od dražih knjiga: „Stoner“ Johna Williamsa, „Pisma Posejdonu“ Ceesa Nootebooma i „Mediteranski brevijar“ Predraga Matvejevića.   9. Čitate li više knjige na engleskom ili hrvatskom jeziku? Slabo čitam knjige na engleskom, zapravo sam počela u zadnjih godinu dana više čitati knjige na engleskom, isto kao i više gledati filmove te serije s engleskim titlovima, ali mi nedostaje govorni jezik.   10. Možete li podijeliti s našim čitateljima Vaš moto kojim se vodite u životu? ˝Nemoj nikada biti ravnodušan, od toga se čovjek nikad ne oporavi.˝ Riječi su to Sergeja Aleksandroviča Jesenjina.   11. Postoji li neki hobi ili skriveni talent koji imate, a da učenici ne znaju za njega? Pa ne znam koliko su učenici upoznati s time da se bavim jogom i to već dugo, više od 20 godina. Volim fotografirati, pišem prozu, pjesme i imam svoj blog, a ovisna sam i o glazbi.   12. Koja je Vaša omiljena boja i na što Vas, na prvu pomisao, ta boja asocira? Modra, tamnoplava… To je ona boja našeg mora dolje južno, to mi je prva pomisao.   13. Omiljeni pjevač/ica ili bend? To ti je opet ono teško pitanje kao što si me pitao za knjigu, meni se to stalno mijenja. Recimo ovaj tjedan slušam Bonoboa i Khruangin, Jessie Ware i Finka... Slušam glazbu po osjećaju, kako se trenutno osjećam. Ako sam tužna, slušat ću tužne pjesme, neću se sad razveseljavati.   14. Omiljena pjesma? To mi je također jako teško pitanje, često se mijenja, ali recimo neki dan sam na replay slušala Stay od Rihanne, ali nije mi to najdraža pjesma. Sve je to promjenjivo.   15. Omiljeni film ili serija? Ovisnica sam o filmovima i serijama. Gledam skandinavske serije već mjesecima i samo tražim nove serije. Nisu sve dobre. Obožavam Peaky Blinders, ta mi je serija nekako promijenila gledišta u životu u jednoj životnoj fazi. Sex Education obavezno morate pogledati, to bih ja uvela pod obavezno u škole – u građanski odgoj. A od filmova bih izdvojila Veliko plavetnilo.   16. Imate li neku neostvarenu želju? Imam da, imam ih više, ali trenutno bih voljela živjeti na moru i tamo raditi.   17. Država koju biste voljeli posjetiti i zašto? Jako bih voljela otići u Peru, u Južnu Ameriku bih općenito voljela otići.   18. Kada biste mogli odabrati osobu iz radnog kolektiva (zbornice) koju ćete povesti na putovanje (avanturu) svog života, koga biste poveli i zašto? Profesorica Ljiljana Lekanić Kljaić definitivno, zato što je kao prvo bila moja profesorica u srednjoj školi koja je jako utjecala na mene u smislu estetike, umjetnosti… Baš mi je jako proširila vidike, zbog nje sam počela umjetnost gledati drugim očima. Zato što je profesorica ista onakva kakva je bila prije 25 godina – entuzijastična, optimistična, pozitivna i s njom bih na kraj svijeta.

Srednja škola Petrinja