Osim Međunarodnog dana žena koji smo obilježili izadom veeelike lepeze (koju smo vam već predstavili), u ožujku smo bili uobičajeno vrijedni. Prve proljetne sunčeve zrake dobro su zagrijale ruke učenika prvih gimnazijskih razreda, čijim smo djelima, uglavnom skulpturama, školski hodnik i knjižnicu pretvorili u malu umjetničku galeriju.

Dostojno smo bilježili i Dane hrvatskoga jezika. Osim učenika 4. c koji su nam predstavili svoje vrlo zanimljivo (ali i našem današnjem  (englesko)hrvatskom prijeko potrebno) istraživanje Tuđice naše svagdašnje, u knjižnici je organizirano prikazivanje poučnih (i zanimljivih ) filmova o jezičnim značajkama našega jezika. Pod okriljem Radićeve izreke da se narod poznaje po jeziku k'o ptica po glasu, u knjižnici je izložena i knjižna građa o našemu  jeziku, a vrata knjižnice zadržala  su uobičajenu ulogu panoa na kojemu su učenici mogli pročitati savjete iz pera Ivane Brlić-Mažuranić o potrebi njegovanja našega izričaja.

Naravno, sredinom mjeseca počele su pripreme za Uskrs. Pisanice, gnijezda, zečići, uskrsne košarice i čestitke unijele su novu radost u školski prostor.

(Napomena: Iako je tekst o našim radionicama objavljen 1. travnja - nije šala! Zaista smo sve to napravili. )