Subotu 25. rujna provele smo na Velebitu. Bio je to naš prvi zajednički izlet nakon korone i lockdowna. Krenule smo rano ujutro i nakon dva stajališta i 4 sata vožnje s ekipom dolazimo do Kutereva, utočišta medvjeda. Tamo smo poslušali opsežno i podrobno predavanje o povijesti sela, ljudi, medvjeda i našem suživotu s njima dok smo stajali vrlo blizu medvjeda i promatrali ih. Ono što se nama jako svidjelo u selu bile su oznake u obliku medvjeda i ploče obojane zastavama raznih zemalja koje su načinili brojni volonteri koji su tijekom godina posjetili ovo utočište medvjeda i ostavili svoj trag u selu. Saznali smo da selo više posjećuju stranci, nego domaći ljudi koji najčešće ne znaju da takvo jedno utočište za medvjede uopće postoji. Nakon manjeg obilaska sela koje je zbilja bilo živopisno uređeno, uputili smo se u Krasno u Kuću Velebita. Prvo što smo tamo mogli isprobati kada smo stigli je buromat. To je uređaj koji puše u vas vjetar koji se s Velebita spušta na našu obalu i naše more. Mogli ste isprobati vjetar od 80 km/h do 110 km/h. Kako je to bilo uzbudljivo! Najjači nas je vjetar skoro otpuhao. :) I nakon što smo isprobali buromat čekalo nas je predavanje o NP Sjeverni Velebit, njegovoj flori i fauni, spiljama i jamama i samom životu na Velebitu. Imali smo priliku osjetiti mirise biljaka koje krase naš Velebit. Kroz dizalo smo mogli vidjeti kako speleolozi ulaze u jamu i što sve putem vide. Predavanje je bilo stvarno zanimljivo i jako poučno. Mislimo da smo svi ponešto naučili i da se svatko mogao pronaći u nekom sadržaju koji mu je zanimljiv. Plan i osmišljenost kuće Sjevernog Velebita nam se stvarno svidjela jer je kuća vrlo moderna, tako da smo mogli vidjeti i razne holograme, filmove, igre i sl. I zatim, nakon odličnog predavanja iz Kuće Sjevernog Velebita prošetali smo se do obližnjeg restorana gdje smo ručali. Neki su uživali u gulašu, a neki u grahu. Bilo kako bilo, nakon toga smo se uputili autobusom prema Zavižanu i on nas je ostavio na početku naše rute planinarenja. Tada je krenulo pješačenje.

Hodali smo otprilike 2 sata i promatrali krajobraz, uočavali biljke i pričali. Pješačenje je bilo fantastično. Sam zrak i okoliš su bili svježi i čisti, ma zbilja je bila milina pješačiti.

I tako smo laganom šetnjicom stigli do planinarskog doma Zavižan i do vidikovca Vučjak gdje smo se popeli i gledali more. Vidjeli smo otoke koji su se nalazili sa suprotne strane samog Velebita, a to su: Goli otok, Krk, Rab te Sv. Grgur. Nakon vidikovca išli smo na pivu i kavu (kako tko :)) i oni koji su htjeli mogli su posjetiti botanički vrt koji je nekih 10-tak minuta niže od planinarskog doma. Šetajući botaničkim vrtom mogle smo samo zamisliti tu ljepotu cvijeća i biljaka koje inače cvatu nešto ranije u godini. Ali bez obzira na to, botanički je vrt zbilja lijepo koncipiran i uređen, meni se svidio. Nakon botaničkog vrta, okupili smo se i zaputili doma.

Marti i meni se ovaj izlet jako svidio, baš smo lijepo pješačili, a ekipa je bila super. Imali smo super vodiča i zato veliko hvala prof. Željku Perkoviću koji nas je vodio. :) Mislimo da smo se baš super zabavili i aktivirali se nakon ove korona stanke i bilo bi šteta ne ponoviti ovakvo druženje uskoro. :)

Nika Vujasić i Marta Bjelopavlović, 3.b