Vjeruje se da je povijest Noći vještica počela prije više od 2.000 godina kod Kelta u Irskoj. Keltska godina se dijelila na “svijetlu polovicu” (ljeto) i na “tamnu polovicu” (zima), a Nova je godina počinjala 1. studenog. Prema tome, 31. listopad se smatrao posljednjim danom ljeta i ljetine i početak hladnih, zimskih mjeseci, koji su povezani sa smrću. Naziv Halloween vuče porijeklo od drevnog festivala ljetine Samhain, što znači “kraj ljeta”, koji se slavio u noći 31. listopada. Kelti su vjerovali da je udaljenost između živih i mrtvih oslabljena tu noć i omogućava duhovima njihovih mrtvih predaka da se vrate na zemlju. Smatrali su da to može dovesti i zle duhove koji će ih opsjednuti ili im oštetiti domove ili plodove, pa su zbog toga jer im je opstanak povezan sa prirodnim okruženjem, razvili rituale kako bi otjerali te duhove. Keltski svećenici poznatiji kao Druidi bi gradili velike krijesove koji su simbolizirali povratak sunca na kraju zime, i prinosili žrtve bogovima u obliku plodova, životinja pa čak i ljudi kako bi otjerali zle duhove. Seljani su se okupljali oko vatre i razmjenjivali priče i životna iskustva, a nakon što je slavlje završilo, ponovo bi upalili vatru kako bi im pomogla za hladne zime.

Običaj obilaženja kuća i traženje slatkiša ("trick-or-treat") također potječe iz tog vremena, kada su seljani na kućnim vratima ostavljali tanjure sa najboljom hranom da smire zle duhove jer su se bojali da bi im oni mogli uništiti urod i imanje.

U mnogim dijelovima Velike Britanije i Irske, 31. listopad je poznat kao "noć vragolija". Ljudi su se na tu večer maskirali i mazali lice čađom kako bi se nesmetano kretali među duhovima i izbjegli da ih duhovi opsjednu. Smatra se da je otuda potekla ideja za maskiranje na Noć vještica.
Kelti su se na tu večer maskirali u odjeću suprotnog spola, selili stoku sa jednog polja na drugo, micali vrata sa ograda i kucali na vrata susjeda tražeći darove i prijeteći vragolijama.

Mnogi od tih običaja su preneseni u Ameriku u 19. stoljeću, kada je zbog gladi tamo imigriralo preko 700.000 Iraca, Škota i Engleza. Običaj maskiranja i traženja slatkiša i ostalih darova se stoga tamo udomaćio i razvio.

Pitate li ljude po čemu je Noć vještica najviše prepoznatljiva, mnogi će reći da je to izrezana bundeva sa svijećom ("Jack O'Lantern"), ali malo tko zna odakle je dobila taj naziv. Naziv potiče od legende prema kojoj je čovjek imenom Jack sklopio sporazum sa Vragom, a u početku se radilo u izrezanoj repi. Tradicija se promijenila kada su Irski imigranti došli u Ameriku i shvatili da su bundeve mnogo praktičnije i lakše dostupne pa su ih počeli koristiti.

U današnje vrijeme se zbog kulturoloških razlika Noć vještica slavi na različite načine širom svijeta. Nijemci se primjerice vole maskirati jer ih to podsjeća na bajke kao što je npr. Ivica i Marica. Na Noć vještica također sklanjaju sve noževe kako ih duhovi ne bi ozlijedili.

U Francuskoj, ljudi se maskiraju u prigodne kostime i odlaze na zabave u klubove, barove i restorane. Oni na Noć vještica prvenstveno gledaju kao na komercijalizirani praznik, a ne na slavljenje duhova.

U Velikoj Britaniji, slavljenje Noći vještica je postalo sve popularnije zadnjih godina. Obitelji kod kuće organiziraju zabave ili prisustvuju organiziranim događajima. Traženje slatkiša je također sve češće, ali se sve više povezuje sa negativnim aspektima pošto neki ovo koriste za vandalizam i kršenje zakona. Policija čak kažnjava tinejdžere koji rade probleme na Noć vještica sa 80 funti.

U Hrvatskoj je Noć vještica također postala popularna zadnjih godina. U pravilu se radi o raznim organiziranim zabavama u barovima i klubovima na koje ljudi odlaze zamaskirani. Kod nas je, kao i Francuskoj, to ponajprije komercijaliziran praznik.