Nakon blagdanske stanke nastavljamo s aktivnostima naše novinarske skupine. Danas donosimo intervju s profesoricom likovne umjetnosti i razrednicom 1.b razreda, Ljiljanom Lekanić-Kljaić, koja već 36 godina uvodi učenike u svijet umjetnosti. Intervju je proveo Lukša Petrović, učenik 2.a razreda. Uživajte! 😊

1. Kako ste se odlučili za Vaše zanimanje, tj. kako ste znali da želite predavati likovnu umjetnost u srednjoj školi?

Nisam uvijek razmišljala da je srednja škola mjesto gdje bih se ja mogla pronaći, ali oduvijek sam, od malih dana, kad sam se igrala, bila učiteljica, nisam bila doktorica, glumica ili kuharica, ja sam vazda bila učiteljica i onda sam valjda prema tom nekom nagonu završila tu gdje jesam, a i presudnu su ulogu u mom odabiru imali moji školski profesori, pogotovo profesorica Marijana Gregurić – profesorica hrvatskoga jezika, jer sam ja završila komparativnu književnost i povijest umjetnosti, tako da je ona osoba koja je formirala neki moj ukus, a onda su, dakako, neke osobne preferencije tome i presudile.

2. Jeste li zadovoljni Vašim odabirom i je li Vam se ikada dogodio trenutak kada ste pomislili da se ne želite baviti obrazovanjem?

Nikad, nikad, nikad u životu ne bih nešto drugo radila, profesija profesora je potplaćena cijelo vrijeme, od 18., 19. stoljeća, otkad zapravo postoje profesori i učitelji ona je potplaćena. Mi nemamo tu satisfakciju u nekakvoj lovi, u nekakvoj sigurnosti tog tipa, ali je to iskustvo bivanja s mladošću i zapravo ta energija kreativnosti, mladosti, razigranosti, nestašluka, to je ono što ja ne bih, ma nema tih para, mijenjala. Tako da kada bih se opet rodila, ja bih bila ovo što sam danas i bila bih to što sam sad u vašem razredu.

3. Možete li nam navesti neke osnovne razlike Vaših prvih generacija prije 36 godina i današnjih generacija?

Ah, u 36 generacija zaista je toliko krasnog svijeta prošlo, toliko zapravo finih, neobičnih, vrijednih, marljivih đaka, toliko šarmera s pokrićem i bez pokrića, toliko ljudi koji nisu bili baš dobri učenici, ali su imali nekakvu osobinu koje se i danas sjećam. Bili su ili zafrkantski nastrojeni ili su bili duhoviti na neki drugi način, uvijek su znali davati nekakve komentare, to je uvijek tako. Nekad se sjećamo učenika koji uopće nije bio odličan đak, bio je zapravo pamtljiv. Teško je reći to kao presjek pa da dam neki prosjek kako je to izgledalo, ne, uvijek ima onih đaka koji žele, hoće i mogu, ali uvijek ima i onih koji mogu, a ipak ih treba gurati… Uvijek ima onih koji su njorgavi, njonjavi i ništa im se zapravo ne da. Onda ipak malo uspiješ „štrcnuti“ tu nekakvu iskru, pa vidiš da oni evoluiraju tijekom četiri godine, a to se posebno vidi između 3. i 4. razreda, kada dođu iz 3. razreda odjednom su odrasliji i ozbiljniji, nekako odgovorniji... Tako da je to u pravilu bilo uvijek sa svim đacima. Moja je vjenčana kuma recimo moja učenica, moji najbolji prijatelji su moji bivši đaci. Evo, ja sam prije nekoliko dana slavila rođendan, meni je stiglo preko tisuću čestitaka mojih bivših učenika. Što da ti kažem, to je bogatstvo.

4. Budući da ste Vi uvijek vedra i nasmijana osoba, smatrate li da Vaša pozitiva prelazi na učenike tijekom Vašeg sata?

Ja se toplo nadam da prijeđe, mislim da pozitiva ima tu moć da kreira jedan optimizam, jedno vedro raspoloženje, jer nije bitno na satu likovne kulture uvijek forsirati samo građu, samo materijal, samo što radimo danas, koja je tema današnjeg sata… Mi imamo tu sreću što nam je predmet jako povezan sa suvremenošću pa se zapravo dotičemo raznih stvari, ali ponekad svi imamo svoje loše i dobre dane, ponekad đaci, a ponekad profesori.

5. Imate li neki skriveni talent ili hobi za koji učenici ne znaju?

Vjerovali ili ne, ja sam svirala harmoniku i završila sam nižu osnovnu glazbenu školu. Obožavam filmove, kao što i sami znate vodila sam filmsku grupu prošle godine. Zaljubljena sam u film i glumce naravno, cijeli život volim neke glumce i to jako strasno. U slobodno vrijeme čak i pišem te objavljujem.

6. Kada biste mogli promijeniti bilo što u školi ili općenito u obrazovanju, što bi to bilo?

Toliko je promjena napravljeno u obrazovanju da nisu dobre sve te silne promjene. Ja mislim da ipak mora postojati neki kontinuitet i držanje nečega. Recimo, u prošlim sazivima nastavnih planova i programa je bilo puno dobrih stvari koje su sada šaptom nestale ili tako u kurikulumu nisu obuhvaćene. Ja se slažem sa stvarima koje su tradicionalne i dobre, a prva sam kad treba mijenjati ono što ne valja.

7. Koja je Vaša omiljena boja?

Moja omiljena boja je narančasta, doduše volim i ljubičastu i žutu i crvenu i plavu i zelenu, dakle ja sam osoba od boja.

8. Koji Vam je omiljeni film?

Ima ih više, ali kad bih trebala izdvojiti neka dva filma prvi bi bio Smrt u Veneciji, a drugi bi bio Božanski dani.

9. Što mislite o cjelokupnoj situaciji s koronavirusom i cjepivom?

Sve skupa predugo traje, to je jedna muka koja nas je snašla i u kojoj živimo svi skupa. I evo, kako drugačije, nego podijeliti se u grupe cijepljeni ili necijepljeni, potvrde ili ne... Ovo vrijeme je užasno izazovno, pogotovo je za nas još pojačano tom tragedijom koja nam se dogodila prije godinu dana. Valja ostati normalan i živ.

10. Što najviše volite slušati u slobodno vrijeme i tko Vam je omiljeni pjevač/pjevačica?

Silno volim punk, recimo moja omiljena pjevačica je Patti Smith. Zaljubljena sam cijeli život u Bryana Ferryja, onda volim silno Đorđa Balaševića, divim se Indeksima, a obožavam i bend Šarlo akrobata te mnoge druge.

11. Omiljena pjesma?

Lily of the West Boba Dylana.

12. Omiljeni glumac i glumica?

U zadnje vrijeme volim Sama Sheparda, a omiljena glumica mi je u zadnje vrijeme Jessica Chastain.

13. Neka neostvarena želja?

Biti udana za najboljeg glumca kojeg obožavam.

14. Koju biste zemlju voljeli posjetiti i zašto?

Island, i to sam planirala otići kad sam dobila nagradu za 35 godina radnog staža. Zbog situacije koja trenutno vlada nisam uspjela. Ali kad bi se sutra moglo otići tamo, otišla bih sigurno.