Vrijeme je za novi uradak iz novinarske radionice Srednje škole Petrinja. 📰 Današnja objava rezervirana je za profesora vjeronauka Željka Perkovića. Ugodan i iskren intervju s našim je profesorom provela Leona Posavac, učenica 2.a razreda. 😊

1. Zašto ste odlučili postati baš profesor?

Naime, u vašoj sam se dobi, nakon osnovne škole, prvo odlučio za tehničku školu, za tehničko zanimanje. To sam odabrao vjerojatno pod utjecanjem moga brata, ali onda, pred kraj srednjoškolskog obrazovanja, došlo je do promjene te odluke jer sam sebe nekako vidio u radu s ljudima i zato sam se ustvari u konačnici odlučio za ovaj posao, ovo zanimanje, tj. ovo zvanje. 

2. Volite li svoj posao i zašto?

Pa volim zato što me rad s učenicima raduje, tu ima puno dinamike, nikada ne znaš što možeš od učenika očekivati, što možeš dobiti i onda je svaki dan jedno novo iskustvo. Nekada to bude lijepo i radosno iskustvo, a nekada bude i ne baš radosno.

3. Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima u životu?

A čuj, čovjek treba stremiti višem, tako da zadovoljstvo nikada do kraja nije ispunjeno.

4. Jeste li nekada poželjeli promijeniti profesiju?

Za sada ne.

5. Što bi za Vas bilo idealno radno okruženje?

Ne znam, uglavnom ovo ne bi bilo idealno radno okruženje u ovim okolnostima u kojima se sada nalazimo, ali ne znam, nisam čovjek koji očekuje da ga nešto idealno okružuje pa onda uistinu ne znam što bi bilo idealno okruženje. Vjerojatno da sam ja uvijek spreman, maksimalno odgovoran za rad i da su učenici isto tako raspoloženi. Eto, to bi bilo neko idealno okruženje.

6. Na što ste najviše ponosni?

Pa recimo da sam najviše ponosan na to što ljudi mogu imati povjerenja u mene, tj. da ljudi bez obzira na to slagali se sa mnom ili ne, mogu jasno razumjeti koji je moj pogled na život.

7. Koja je, po Vama, najvažnija stvar koju ste naučili u školi?

Iskrenost.

8. Što radite u slobodno vrijeme? Imate li neki hobi ili zanimaciju?

Moj je najveći hobi planinarenje.

9. Ispričajte nam neki humorističan događaj iz škole koji Vas se dojmio.

Ima puno smiješnih događaja. Evo, jedan od smiješnih događaja tiče se vremena kada sam bio na samom početku prvog razreda srednje škole. Prvi sat tjelesnog, kada je jedan od mojih kolega pitao profesora hoćemo li mi moći kod njega igrati nogomet, a on je odgovorio, budući da smo bili tehnička škola, pa je samo jedna djevojka bila u razredu, ovako: “Dečki, kad od mene dobijete loptu, to je kao da su vam anđeli donijeli dar s neba.”

10. Koji Vam je profesor/profesorica najviše ostao/ostala u sjećanju?

Ima više profesora i profesorica koji su mi ostali u sjećanju. To su prvenstveno moji učitelji iz osnovne škole… njihova dobrota, i angažiranost, gdje su nas učenike ne doživljavali samo kao učenike i nekoga na koga oni trebaju prenijeti znanje, već su nam bili kao roditelji.

11. Imate li neku poruku za učenike?

Budite dobri, odvažni i hrabri.