Gordana Šelendić rođena je u Petrinji 8. travnja 1953. godine. 

Nakon završetka studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radila je kao profesorica hrvatskoga jezika od 1979. godine u nekadašnjem CUO ˝Braća Hanžek˝, a potom u Srednjoj školi Petrinja.

Od našeg kolektiva oprostila se ne tako davne 2018. godine.

Njena je nastava u tih 39 godina oblikovala mnoge generacije učenika, tisuće ljudi u svijet je ponijelo vrijednosti i znanja koja im je Gordana predala. Mnogi od njih i sami su slijedili njen put i pronašli se u istoj profesiji.

Dok je radila u ovoj Školi, ne pamtimo Dan škole ili božićni program koji se nije oslanjao na nju i njene učenike. Poticala ih je na literarni izraz, recitacije i dramsku umjetnost. Također, redovito su sudjelovali na Goranovom proljeću i LiDraNu, a cijeli je grad uživao u izvedbama Petrinjskih akorda (dramskoj sekciji POU-a Hrvatski dom) pod njenim vodstvom.

Njena osebujna i neponovljiva osobnost imala je utjecaj na generacije i generacije učenika, nenamjerno im određujući smjer vlastitih životnih interesa. Znala je govoriti kako nikada nije pomislila da to nisu njena djeca jer ona to postaju ulaskom u učionicu. Bogatim životnim iskustvom, ljubavlju prema književnosti i romantično-buntovničkim stavom pridonijela je oblikovanju mnogih mladih ljudi. 

Tko bi takvu osobu mogao zaboraviti? Zauvijek je u našem sjećanju…

U ime kolektiva Srednje škole Petrinja želimo izraziti sućut obitelji naše pokojne kolegice Gordane Šelendić prigodnim Lorcinim stihovima:

„ Umrem li,

ostavite balkon otvoren.

Dijete naranče jede.

 

(Vidim sa svog balkona)

 

Kosac žito kosi.

(Čujem sa svog balkona.)

 

Umrem li,

ostavite balkon otvoren!“