Od davnina je poznata izreka: "Koliko jezika znaš, toliko vrijediš!" Učenje stranih jezika i dalje je, baš kao i nekada, jednako privlačna opcija mladim generacijama, ali koliko je studirati strani jezik zapravo lagano/teško? U današnjem intervjuu, koji je provela Anja Šimac iz 4. b razreda, upoznat ćete našu opuštenu i uvijek nasmijanu profesoricu engleskoga jezika Dubravku Vučić. Uživajte!

1. Gdje ste se školovali (pritom mislim od osnovne, preko srednje škole do fakulteta)?
Moja prva škola bila je Osnovna škola „Braća Bobetko“ dok sam živjela u Željezari, zatim moja druga škola bila je „Artur Turkulin“ (današnja Prva osnovna škola) i naša srednja škola, jedina u Petrinji, i na kraju Zagreb.

2. Zašto ste izabrali baš engleski jezik i zašto ste odlučili postati profesorica?
Išao mi je jezik i onda mi je to bilo zgodno, dakle, naučiti više, proširiti...

3. Jesu li Vam tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja „ležali“ strani jezici ?
Jesu, jesu. U osnovnoj školi imala sam samo jedan jezik, u srednjoj školi bio je drugačiji sustav, mi nismo imali dva strana jezika, ali je bila nekakva izborna, mala, mršava, malo francuskog, ali to je bilo skoro ništa.

4. Kakav ste bili učenik?
Užas od pitanja (kroz smijeh). Okej. Skroz okej.

5. Je li studij bio teži nego što ste mislili ili je zadovoljio Vaša očekivanja ?
Bio je teži negoli sam mislila, naročito prva godina. Mislim da će i vama maturantima, kada odete na fakultet, to biti jedan sudar sa stvarnošću. Važno je shvatiti što se od vas traži i kako treba raditi, dakle mora proći jedan mali period dok se sve shvati kako sve treba raditi. Da, bio je teži negoli sam mislila.

6. Koliko je zahtjevan studij engleskog jezika ?
Pa kao i svaki drugi. Vjerujem da su svi fakulteti zahtjevniji od onoga što možda srednjoškolac misli, da će se nastaviti istim tempom, istom dubinom, širinom kao srednja škola, a onda se shvati, kada se dođe na faks, da svemu treba posvetiti malo više vremena.

7. Pretpostavljam da ste tijekom studiranja putovali u zemlje engleskog govornog područja. Možete li nam reći nešto o tome?
Ne tijekom studiranja, to vi sada radite, Erasmusi nisu postojali, ali poslije, dakle nakon završetka fakulteta i kada sam već počela raditi, bila sam dva puta u Engleskoj. Bilo je jako, jako lijepo, uzbudljivo, zanimljivo. Kada sam prvi put sletjela u zračnu luku u Londonu, rekla sam: “Jeeej, ovo stvarno postoji i ova zemlja stvarno postoji!“

8. Čitate li u slobodno vrijeme knjige na engleskom?
Na engleskom čitam kada nađem slobodnog vremena, a to je tijekom praznika. Inače, tijekom radnih dana ne nalazim dovoljno vremena koliko bih htjela, ali zato na praznicima da.

9. Danas je engleski jezik vrlo rasprostranjen i susrećemo se s njime u filmovima, glazbi već od rane dobi i omiljen je predmet u nižim razredima. Zašto onda dolazimo do situacije kada engleski postaje vrlo zahtjevan i težak i više nije na ljestvici omiljenih predmeta ?
Ovo pitanje je šok, da engleski više nije na ljestvici omiljenih predmeta i da je zahtjevan. Moram postaviti protupitanje, otkud ta statistika (kroz smijeh)? Dosta učenika tvrdi da „odlično zna“ engleski, a imaju loše ocjene i trebaju se dosta potruditi da dobiju željenu ocjenu. Ne mislim da je engleski jedan od omiljenih predmeta, ali ono što se događa jest da je u osnovnoj školi stvarno jednostavno i lagano i učenici steknu dojam da sve znaju i malo su u jednom odmaku od realnosti. Kasnije se shvati da postoji nešto više od „kuća-house, miš-mouse“, pa za proširiti, produbiti, koristiti, naučiti, usvojiti bilo koji aspekt jezika (vokabular, sintaksa, gramatika) treba učiti kao i svaki drugi predmet. Koliko uložiš, toliko ćeš napredovati. „You get what you pay for“, dakle, koliko para, toliko muzike. Ako je netko uvjeren da sve zna i puno zna, a razina je sedmog osnovne, onda postane teško. Koliko uložiš samoga sebe, toliko ćeš i biti dobar, kao i u hrvatskom jeziku, naš materinski jezik, onaj tko ga ne uči, baš i nije najbolji. Za učiti u svakom predmetu imate mnogo, samo se engleski svrstao u predmet koji se ne treba i ne mora učiti. Krivo!

10. Koje su Vaše aktivnosti izvan učionice ?
Hodanje, čitanje (kada nađem vremena), druženje s prijateljima... Eto, najjednostavnije, samo van gomile.

11. Da niste profesorica engleskoga jezika, koji bi bio Vaš drugi izbor ?
Malo mi je prekasno sada odgovoriti koji bi mi bio drugi izbor, međutim, u osnovnoj školi, evo mogu se vratiti u daleku i duboku prošlost, u osnovnoj školi bila su dva izbora; profesor engleskoga, kao nešto u vezi s engleskim i budući da sam ja tada bila sportski tip, aktivnija, sport me zanimao, nešto u vezi tjelesnog, možda profesor tjelesnog. Onda, kada sam morala odlučiti, odabrala sam engleski.

12. Koji su Vaši najveći izazovi u učionici i koliko Vam je potrebno da se pripremite za nastavni sat ?
Ne znam baš da je izazov, ali uvijek mi je zanimljivo kako će učenici reagirati. Još davno, dok sam ja bila u srednjoj školi, sjećam se profesorice iz hrvatskoga kada smo razgovarali i pitali: „Kako Vam nije dosadno stalno isto predavati generacijama?“ I onda me bio začudio njezin odgovor, ali sada vidim da je bila u pravu. Dakle, koliko god gradivo otprilike bilo isto ili slično, nikada nije isto. Nikada nije isto zato što svaki razred drukčije reagira na isti poticaj i to je meni zanimljivo. Što se priprema tiče, uvijek nešto tražim i kopam po internetu, svojim starim knjigama, stalno mislim „Jooj, gle, ovo je zgodno!“, „Ovo bismo možda mogli!“… Uvijek tražim nešto zgodno pa ste i vi konačno ove godine dobili nešto malo dodatno sa strane.